|
bio sam opet na jednoj trci gdje sam se izgubio, ako se na učki izgubim kompletirat ću gubljenja na svim utrkama trekking lige, ali glavno da mi je purgeromrzac elvir našao izgubljeni mp3 player u bespućima grebena i da ako bas zelit ici na trke gdje se ja prijavim nemojte se predugo zadržavati u mojoj blizini- na velikom rujnu sam usosio čeha, njemeca i habuša a ovdje su redom od prokletstva mojeg ukletog usuda patili pero koji je ipak na kraju pobjedio i jadan mauro kojem sam oduzeo mukotrpno stečeno 4 mjesto a to je sve bilo kad su oni vodili, ne trebam ni naglašavat kakve sam idiotarije izvodio kad sam bio sam... blsaasafdffdergfgzgh csrtchtgtrfcfcv mislim da cu napokon zaspati...ples u jabuci me umorio... a ova nova bizarna moda u kojoj se darkeri i truli alternativci odvaljuju na rane 80-e je u najmanju ruku zanimljiva socijalna pojava bljhgrftgt |
|
crvenkapica se na sljemenu malo izgubila jer su joj se pomješali kamenčići ali srećom nije srela zlog vuka... da pobijedio sam na jednoj trci, iskreno jesam sretan, ali nekako ravnodušno, kao što na startu nisam bio prenabrijan, s obzirom da mi se ne sviđa trenutna životna konstelacija moje mentalno-duševne bažulovke, mislim da sam možda zato ipak pobjedio, ovako sam nakon izlaska u lagviću bio podjednako sretan kao da sam izašo na medvedgrad i nisam bjesnio ni na sebe ni boga, nego pokušao izvući što se da pa ak me neko prešo... ažbla... i smješno kako sam se veselio što ne vidim kristijana dok sam se penjao uz sv. jakob a on je ustvari jurio triputa brže po onoj bažulkovki i sad ne mogu zaspati od smiješne post rejs-er nesanice...i tako to... i to vam je to.... i jedan orao me pratio... jedno četiri puta je preletio pored mene i bilo je odlično vidjeti prijatelje koji su uspjeli- kristijan biti fenomenalan kao što i je makar pili pilu naopaku i acu kako je završio što je za njega poprilični leap of faith s obzirom da je prije godinu dana tvrdio da mu je i polumaraton previše...a htio je probati nešto duže... |
|
oj mosorko babo blijeda teško prohodah tvoja leđa zadah zmije živo meso ključa na obronku tvrdog klisa slatka ljubav to je bila bajne gore i gorile |
|
ponekad kad zapuše vjetar poludim kako spada, zašutim , ne priča mi se s nikim, ništa ne mogu radit, samo piljim i gledam ga, slušam ga, valjda smo u nekom daljem srodstvu, kad ga gledam ko da sam na moru, planini i pod morem istovremeno, i kao da je vrijeme stalo... a istovremeno me totalno umiruje... viju vaju, helooou.... daglamb umph umph viento-vent-vento-wind-hava-košava |
ponekad me smrt baš i ne pogađa, ali kad sam čuo da je ubijen domagoj šeks... kad ubiju nekog tako mladog i dobrog...fuuuj- bio je nekako premlad da bi se bolje upoznali, nekako sam se ja prestao drogirati studirati opijati i svakodnevno izlaziti taman kako je on počeo širiti svoj krug djelovanja na moja mjesta i prijatelje. Ostaje mi sjećanje kako su ga svi nazivali ako ih je ulovila murja s travom, šeki bi preuzeo krivnju na sebe, pa bi na konto tate vlade dobio najmanju kaznu ili bi ga odmah pustili, uvijek se znao veselit, uvijek je dijelio sve što je imao sa svima i bio je što bi se reklo anarhist pozitivac, nije samo baljezgao i pio, već se i dobro obrazovao i učio, znao je puno, obožavao muziku i ples i dobar provod i bio sjajan prijatelj... jebo te indija...živio seks i šeks |
opet vijavica pa da javim kako se hector zazu i pjesme ledenih mora sa jezivo hladnim-lijepim pjesmuljcima bjork, vege, iina,raznih laponsko-čukutskih etnikuma i jane siberry iz izgubljenog pousta...locirao--- nestali cede je kod mog najboljeg gej frenda samo što je naravno pogubio predivnu knjižicu s ludim fotkama leda i vjetra....ma peder..sad na smiješnoj mp3 kompilaciji koju dobio od moje depresivne kulturne frendice nalazim starog dj shadowa, b 52s-e, Pavement.....zabavno... a snijeg zatrpava moju brdulicu... ide mi na kurac ovaj blog koji je počeo padati i gutati moje postove otkad sam postao redovitiji... stalno mi zadnji ostaje onaj glupi samoubilački poust,...kao da mi nešto hoće poručiti... moj drug je pak zbriso svoj blog kad je cura njegovog frenda skužila da je na drugarevu blogu prenesen razgovor frenda i drugara u kojem frend tvrdi da je ona luda ali se vidi i da ju voooli...totalno nažalost ona je samo izvukla to da je luda---ko što i je ali pa šta svi smo ako se potrudimo...i prekinula s frendom... a valjda je ustvari moj drug napravio frendu uslugu...ma ne znam ali malo je skeri sve skupa pogotovo zato što je ona saznala za drugarev blog od frenda i počela ga pratit bez da je to drugar znao... i iako je sve bilo anonomno naravno da je sve provalila podsjeća me na bolesnu priču u engleskoj di je klinac od 14 godina na msn forumu izmislio tridesetak osoba, uspio navući jednu pravu...zaveo ga s jednom pa ju onda ubio i na kraju naredio tog jedinog od krvi i mesa da ubije i to upravo njega koji je izmislio sve te osobe...traženo-učinjeno samo što je mali nekako preživio ali je ujedno osuđen za planiranje ubojstva i to svog sopstvenog weird shit... u petak možda odem na jednodnevno bordanje da opet izudaram guzu i malo se adrenaliziram....a u nedjelju pet-šest sati sljemena...danas se uopće tome ne veselim ali boli me k...kretenčina... evo malo se bodrim i već se veselim....narcisoidni vulgarist |
25.01.2005., utorakvijavica da li ću sutra moći upotrijebiti osobno vozilo (druge osobe-tate) , da li će i danas džinovska soljenka proći mojom snobovskom ulicom pa ću moći voziti voljenu u pokušaj infiltracije u proklete multi-merger-globalne kompanije koja testira proizvode na zeki (tko ne kupuje đonson i đonson, arijel, hed end šolderz...to su sve proizvodi koji su usmrtili tisuće glodavaca zečeva i drugih nesebičnih sadomazohističnih bića koja su se žrtvovala za dobrobit i napredak čovječanstva, a ona strogo lijevo,sve anti-korpoejshn... osim hercegovačkih korijena.... vijavica vije i podsjeća me na jedan od brojnih zalutalih ce-deja koji su isparili u rukama nekih prijatelja... hector zazou, pjesme hladnih mora, sve neki laponci, pa đejn siberi sa svojim ledenim glasom, bjork i islanđani i tu zabludjela sjuzan vega s kejđom ili tako nekim...ma di li je to završilo, još su bile i divne fotke... ledeno sjeverno more neki sibirski šamani u lovu na kita i čukči kako igraju ledomet protiv inuita u iglu-kejđu plavo-bijelo+aurora borealis volim ziiiimmmmuuuu i vjetar i vijavicu mrak u snijegu džinovska narančasta soljenka-ralica obračunala se sa snijegom koji me klizao dok sam se na žutom zmaju (rog,1990g,bicikla) penjao uz svoju strmu ulicu.... jedan nula za bakice koje sutra žele u sedam ujutro krenuti po kruh bez poslovičnog strmoglavljivanja u stilu nevješte bob reprezentacije, ali nula-jedan za vozače koji će ipak moći krenuti na vrijeme put posla... kao da bi im neko zamjerio da taj jedan dan kad je palo gomilu snijega zakasne ili ne dođu na posao... ne, oni psuju boga koji je izmislio snijeg, bakice koje ipak padaju po cesti (jer izbjegavaju aute i zalaze u skliski neposoljeni dio ceste - moderno hrvatski rubnik..., onda prometnu gužvu...ma bla |
ovako bi se volio osjećati, ali trenutno najbolje što uspijevam je pisati ovaj blog. danas sam se osjećao loše kao u doba tinejdžerske svjetske boli, samo još gore... možda je problem u tome što tri dana iz raznoraznih razloga nisam spavao, možda to što sam kukavica koja opet razmišlja o samoubojstvu jer ne živi sretan putujući ploveći morem i planinama, klopajući slastice širom svijeta zaljubljen i obljubljen,slušajući muziku i povremeno se baveći nekim sportom već trunem u zagrebu pokušavajući skrpati neku egzistenciju piskarajući i živeći s roditeljima u dvajsedmoj godini, vječni student, silom ovakvih prilika ovisnik o kinu i sportu, sa nevjerojatnom curom koja mi svako malo nije dovoljna jer kad sam sa sobom u kurcu autodestruktivno odbacujem sve lijepo oko sebe----kreten, kreten kreten ovakav abortus život nekako kao da se ponavlja iz generacije u generaciju... mama je počinila neku vrstu sjuisajda kada je prestala raditi i postala domaćica a potpuni samoumor kada je bez obzira na dugogodišnji izostanak ljubavi ostala uz tatu makar su se petnajst godina neprestano klali na mrtvo ime, oko svega i bez izljeva ljubavi,čak nije bilo ni seksa (kako je izdržala zadnjih dvajspet godina bez ljubavnika aj kent biliv it)... epilog sam ja sjeban i nesposoban (ne krivim njih ali bilo bi mi lakše dok sam bio klinac) sestra mrtva (umrla od raka koji je uzrokovan lijekovima koje je pila dok je dojila, a koje je pila zato što je više puta završila u ludarama na dvije zemljine polutke, a ludara je opet zasluga raznih ljudi ali ponajviše manjka slobode i ljubavi u životu, brat, nakon neuspješnog pokušaja samoubojstva (možda je samo isprobavao tvrdnje da je rezanje vena u kadi bolje od svake droge) drogiranja od četvrtog osnovne (napredna 66 generacija-počeo s travom dodanas je valjda probao svaku drogu koju je bog stvorio na ovom svijetu), sada živi život o kojem je sanjao- jug španjolske, žene, dvoje djece (bivša žena), ali ne može preživiti dan ako nije pijan ili naduvan i tata koji je prodao život za uspjeh u poslu i na kraju propao jer je bio i ostao prenaivan, preplah, i presjeban i zašto ja ne bi prekinuo ovaj krug nemam nijedan razlog... ali ima dana kad mi ta moja priča kako ne želim živjeti kao zombiji oko mene koji rade poslove koje ne vole, žive u gradovima koji ih deprimiraju zato da bi jednom godišnje otišli na neko mjesto koje ih ne deprimira, zaboraviti na pravu ljubav nakon što im djeca porastu a partner dosadi, itditd izgleda ko mishn imposibl, ne zato što mislim da toga nema, jer znam da ima i vidio sam... i dok pišem ovo sranje počinje mi biti besmisleno i totalno glupo, i otrijeznio sam se, ali neću izbrisati post da ostane kao podsjetnik a i tek imam tri pousta pa ne bi bilo uredu da blalabla |
možda me prepalo to što još nisu izbrisali moj patetični prahistorijski pokušaj da počnem s blogiranjem, ali evo opet se pokušavam iz bloglurkera pretvoriti u barem koliko toliko živahnu blog životinju... današnji dan je obilježilo moje sprijateljivanje s mp 3 plejerom koji mi je podaren s mnogo ljubavi ali premalo memorije za moje razmažene kriterije... ja želim osam sati bez prestanka slušati bez ripita muziku s visoko kvalitetnim bpmima dok bauljam po velebitu, vozim bicikl prema čakovcu ili što ja znam što... kao pravi ljubitelj prirode i prirodnih zvukova ali bilo je divno slušati temu iz dine Dune, is the only place in the known Universe where the spice Melange exists. The Spice extends life. The Spice enhances prescient ability. The Spice is essential to space travel. The Spice is the most valuable material in the universe. I to dok sam bio u svom tradicionalnom trulokapitalističkom mueller hodočašću prema gumenim bombonima od zdravog voska bez grozne svinjetine (koju ja kao vegetarijanac valjda prezirem- da, vi neprosvjećene vegete-skoro svi gumeni bomboni proizvod su iz želatine nesretnog oinkera naše najinteligentnije domaće životinje koju je krknuo neki veterinar zadužen za pravilno provođenje svinjokolje u evropskoj uniji) O, da svinje se ne kolju tek tako, pogotovo kada će njihovu mast u obliku veselih ljepljivih medvjedića i sličnih gumenih zvjeri halapljivo gutati dječica i ja koji tako pobožno volimo praščića bejba (ali ne i nastavak...naravno) Da, tako sam slušao temu iz dine i gledao tetke kako uzdišu od užitka dok im napirlitane curke uz te-mobajl smješak manikiraju nokte, takve iste cure kako se s bakicama natječu koja će prva dohvatiti novi preparat za regeneriranje kose oštećene prekomjernim pranjem i šampon da bi se i dalje mogle prekomjerno prat i koristit onaj isti regenerator itd... i uspješan dečko mojih godina koji ne doživljava financijsko oduševljene kada ko ja zaradi svoju mjesečnu tisućicu već mlati takve pare da može svoj dobro njegovani trbuščić počastiti sa deset paketa dijetnih mcvities keksa (mc vities cijenim kao firmu zbog doprinosa mojem jugo-djetinjstvu- ne znam dali legalno franšizno licencno ili samo namjerno i komunistički svirepo, crvenka je preuzela čitavu plejadu tih proizvoda-tačerovske britanije izgrađene na krvi nevinih falklandskih ovaca i pretvorila ih u najbolje jafa kekse i mančmelove na području bivše države... i gledam tu košaricu punu zdravih kekasa, čokolada, misli iliti muesli po naški i svejedno se osjećam kao da na arakisu jašem crva u potrazi za začinom, pa hvatam začin, moje gumene bombone, ali ovaj put nema onih zdravih nego erdbere kiselih (prva liga, makar su svinjarija po rodoslovlju) i stižem do kase a tamo horda mladih dama sa svojim preparatima od kojih će samo svaki dan izgledati sve gore kad ih nemaju na sebi....i ja ih čekam, a jednu čeka i njen nijemi muž koji potpuno ravnodušno gleda kako mu žena kasapi karticu najnovijom kolekcijom bočica s kojima će se susretati u prašumi njihove moderne kupaone... nit joj se, zgodnoj, smješi, nit se ona smješi što je kupila preparate u vrijednosti mog bicikla, pa šta će joj onda ak ju ne vesele, još izgleda kao da govori u sebi mrzim što sad moram kupiti ovo da bih izgledala kako moje frizerke kažu da trebam izgledati arakis, pješćana planeta, muaddib ...mali kajl meklehlen, pred-tvin piks, sting još uvijek polisovski neuglačan i politički nekorektan, linč u lynchovštini miler, arakis koji dan ahhhh |